Moj muž jednom tjedno ide na masažu kod nekog fantastičnog Vanje i tako već godinama. Jedan dan me zamolio da mu promjenim termin jer ih ne može dobiti na telefon. Kako sam bila u blizini, odlučim navratiti osobno. Ulazim ja, i gledam napucanu plavušu za recepcijom, na džepiću piše Vanja.

Stenje dok govori, kao da je iz porića ispala. Problijedila sam. Ništa, promjenim njemu termin i uzmem jedan za sebe, isto kod Vanje, isti tretman kao i on. Za dva dana, ulazim ja, skidam se, legnem na stol i čekam. Da vidimo te tvoje čarobne ruke gospodična Vanja.

Za minutu ulazi i Vanja. Ćelavi stokilaš, tetoviran kao da je ispao iz nekog ruskog zatvora. Sportska masaža. Polomi me čovjek. Polomi. Jbala me moja nesigurnost nakon 15 godina braka.

Poruka: kad imate čovjeka uz sebe koji vas svako jutro već 15 godina budi poljupcima, a slučajno pomislite da napasa oči na maserkama, uzmite čekić i mlatnite se po prstu. Kraće boli, jeftinije je, a zaključak je isti.