“Došla sam u Njemačku da radim. Ja sam prva iz moje porodice koja je otišla negdje sa strane (22god).
Nije mi bilo žao što idem osim kada mi je starija sestra zaplakala i izvinila mi se.

Bila sam zbunjena zašto.
Ona mi je rekla da joj je krivo jer ima osjećaj da ja moram da radim jer ona još studira.

Žao mi je što se tako osjećala. Ja nikad nisam htjela da idem na fakultet već sam oduvjek htjela da radim poslije srednje, a ona studira jedan od težih.

Srećna je zbog mog uspjeha, ali i tužna jer ima osjećaj da ona prva sve treba da radi. I ovako je najstarija, za dosta stvari je lomila led, ne mora i za ovo i drago mi je zbog toga. Nadam se da će moći da dođe kod mene čim ova korona prođe.”