“Moja mama je izgubila život u bolnici dok me rađala. Žensko sam i tata me se odrekao istog trenutka, nije želio da me odgaja. Mene su tada da ne bih završila u domu uzeli baka i deda, naravno sa mamine strane. Odrasla sam uz baku, tata nikada čak nije ni došao da me vidi, nije čak nikada ni pitao za mene.

Dobio je djecu sa drugom ženom i oni su mu bili sve, a ja niko i ništa. Prije par dana sam završila fakultet, MEDICINSKI, a sve zahvaljujući mojoj baki, deda je na žalost umro kada sam imala samo 8 godina. Baka je i zadnji novac odvajala za mene, a jučer me je, nećete mi vjerovati moj tata dodao na fb-u, NAKON 25 GODINA. Malo čudno baš kada sam diplomirala da me se sjetio i poželio da me ima u prijateljima.

Ne mogu da vjerujem koliko je loš čovjek, nakon svega šta mi je uradio u životu sada kada vjerovatno misli da može imati korist od mene želi da mi se približi. Nekada mrzim sebe jer sam potomak takvog čovjeka… Naravno nisam ga prihvatila za prijatelja i nimalo se ne kajem jer sam ga odbila… Čak mi je u neku ruku drago da je ovo uradio da barem na trenutak osjeti kako je biti odbačen.”