Radi se o čovjeku, kojem je rađena operacija na srcu, te nakon što je doktor završio uspješno tu operaciju, nakon par dana primjetio je na pacijentu nešto čudno, počeo je da se žali na bolove u stomaku, te je izgubio svijest. Doktor je odmah izvršio pregled, a zati ga je odmah odveo na operaciju, i kad je vidio nije mogao da vjeruje, organi ovog čovjeka se raspadaju, doktor se zaprepastio, nikad ovo u svojoj karijeri nije vidio. Pokušavao je da spasi čovjeka, ali je čovjek pao u komu…
Nakon par dana se budi i progovara, dovedite mi „tog i tog“ čovjeka, doktor je požurio do telefona i nazvao tog čovjeka, i kaže mu, ovdje imam pacijenta koji je na samrti, probudio se iz kome i traži tebe, da dođeš, čovjek odgovara, ne želim da dođem, da Bog da umro u najgorim mukama. Pa mu doktor kaže, ma čovječe, halali mu šta god da je, organi mu se raspadaju, čovjek je na samrti, a čovjek sa druge strane telefona odgovara isto.
Pa ga doktor pita, šta je to bilo, te dobi odgovor: “Taj čovjek je prije 30 godina, uzeo meni i mojoj djeci sve nasljedstvo što smo dobili, ostavio mene i djecu u siromaštvu, ja ga svaki dan već 30 godina kletem, da ne umre, dok mu se svi organi ne raspadnu, te umre u najgorim mukama…”
Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odlučio da pošalje Muaza u Jemen, savjetovao ga je riječima: „Čuvaj se dove (kletve) onoga kome je nepravda učinjena, jer zaista između njegove dove i Allaha ne postoji nikakav zastor.” (Bilježi Buhari)
Preuzeto sa predavanja hfz. Ammara Bašića
akos.ba