Za koleginu ženu sam uvijek bio u fazonu što li je oženio, nije neka ljepotica…Dok on ide tip top sređen, ona se čak i ne šminka, ima bubuljice, buckasta je…

ali kad smo počeli malo više svi da se družimo, shvatio sam da je ona jako dobra osoba, domaćica, prepametna, vrijedna, dok on radi ona brine o svemu, djetetu, kući, organizaciji svega, čak i radi nešto privatno, ma ima sve ono što jedan muškarac može da poželi ako izuzmemo fizički izgled, mada je ljepota prolazna.I sad sam sebi srozao kriterijume kad tražim djevojku. Mislim da i onim manje lijepim treba pružiti šansu.