Koliko ti se puta dogodilo da se probudiš misleći da je jutro, a zatim ugledaš sat koji pokazuje da je puno manje sati nego što bi željela – 3 ili 4 ujutro?! Takvo rano buđenje frustrirajuće je, i to ne samo za tvoj um, nego i za tijelo. A što je to što izaziva takvo neplanirano i rano buđenje i što možeš učiniti da se to ne ponavlja? Postoji nekoliko razloga i načina sprečavanja.

Ako se budiš u znoju i možda osjećaš bol čiji izvor ne prepoznaješ, tvoj je um počeo razmišljati o razgovoru koji si nedavno vodila ili se pak brineš oko prezentacije koju bi uskoro trebala održati, tvoj san se prekida zbog anksioznosti i stresa. Psihologinja koja se bavi proučavanjem sna, Stephanie Romiszewski, kaže da je stres uobičajen razlog zašto ne uspijevaš dobro zaspati ili održavati san.

“Normalno je da kad prolazite kroz stresne situacije san postaje slabiji. Tada se odmičemo od uobičajenog ciklusa sna, a primjerice, ako dulje ležiš to znači da ne želiš započeti dan tako brzo. I ponašanje se može promijeniti, možda se ne hraniš pravilno, ili primjećuješ da si manje na danjem svjetlu, manje vježbaš ili provodiš manje vremena u društvu”, objasnila je za Metro.co.uk.

“Ako si pod stresom i ako se događa nešto što je promijenilo kako se osjećaš, onda da – to te može buditi noću”, dodala je. Možda ostaješ budna dulje nego što bi trebala ili pak odlaziš na spavanje puno prije nego što osjetiš umor. Kako bi se tvoj san poboljšao, Romiszewski predlaže usvajanje rutine. “Budi se svaki dan u isto vrijeme i ne odlazi na spavanje dok ne osjetiš da si pospana.

Primijetit ćeš da ako se svaki dan budiš u isto vrijeme, ono će postati tvoje uobičajeno vrijeme buđenja”, rekla je, dodajući da je važno pokušati. “Ostani dosljedna vježbanju i izlaži se svjetlosti ujutro. I pobrini se da imaš vremena za društvo”, zaključila je. “Moramo nastaviti sa životima i dopustiti mozgu da shvati da je jedina prilika za spavanje uobičajeno vrijeme odlaska u krevet”, istaknula je Romiszewski.

Dakle, nema “sklapanja očiju” tijekom dana. No, ako ti na pamet pada ideja da se pokušaš opustiti prije odlaska na spavanje, ni to nije baš točno. “Ako imaš problem sa spavanjem i budiš se u 3 ili 4 sata svaku noć, to je navika. Nažalost, ako odeš u krevet opuštena to se neće promijeniti”, rekla je, jer iako je to proaktivan način da izbjegneš ranije buđenje, nije ujedno onaj koji će već postojeću naviku ranijeg buđenja uistinu prekinuti.

“To je ugodan način da provedeš večer i važno je za održavanje niske razine anksioznosti, ali su konkretne akcije, kao primjerice stvaranje rutine, ono što će ti vratiti pravilan ciklus sna”, objasnila je. No, ovakvo neočekivano buđenje može biti i prikriveno medicinsko stanje, poput pojave depresije, niskog šećera, problema s mjehurom, apneje pri spavanju ( koja čini niz ozbiljnih poremećaja tijekom kojih osoba dok spava prestane disati), kronične boli poput artritisa i mnogih drugih.

No, ako se pitamo je li normalno buditi se u ovo vrijeme, odgovor je pozitivan. Dok starimo, obrasci spavanja se također mijenjaju. Normalno je i kad je riječ o privremenim problemima. “Uvijek imamo problem sa spavanjem kad se stvari u našem životu mijenjaju ili kad prolazimo kroz stres, a čak i kad prolazimo kroz sretne situacije. Naš se mozak samo pokušava prilagoditi”, objasnila je. Ipak, ako takvo stanje traje dulje od tri mjeseca, odlazak doktoru ipak je najbolje rješenje.

“Nakon tri mjeseca problem sa spavanjem postaje navika i obrazac tvog mozga. U tom trenu nijedan način da se riješiš originalnog uzroka neće pomoći problemu. Možda se riješiš stresa, ali će problem sa spavanjem ostati”, zaključila je Romiszewski, dodavši da je tada potrebno posjetiti liječnika koji će ti pomoći s nesanicom.