Određeni događaji iz života nadmašuju razum, ostavljajući nas s više pitanja nego odgovora.

Bilo da se radi o neobičnoj priči od nekoga kome vjerujemo ili uznemirujućem iskustvu koje smo sami proživjeli, ovi jezivi momenti ostaju u našim mislima.

Dijeljenje tih iskustava pruža osjećaj olakšanja i može biti terapijsko, baš kao što su ljudi u ovom članku otkrili svoja lična iskustva milionima na internetu.

Pročitajte njihove ispovijesti:

– Moj muž je nestao kada je naš sin imao 5 mjeseci.

Kada je dijete počelo pričati, uvijek je govorio da u njegovu sobu dok svi spavamo ulazi loš čovjek.

Ignorisali smo to.

Godinama kasnije, pronašla sam u njegovoj sobi mužev stari sat zaboravljen iza ormara.

Panično sam reagovala jer je moj muž nosio taj sat na dan kada je nestao. Kada sam pitala sina o tome, nije se mogao sjetiti kako je sat dospio u njegovu sobu i čak je zakleo da ga nikada prije nije vidio.

Moj muž je patio od duboke depresije decenijama. Prošlo je skoro 20 godina, a nikada ga više nismo vidjeli. Ali svaki put kada pomislim na taj sat, pređe me jeza.

-Bio sam kod kuće sam kada sam imao 14 godina. Moja mama je bila na kupovini, a moj brat je bio kod prijatelja. Telefon mi je zazvonio, bila je to moja baka. Vrištala je: “ŠTA JE BILO? ŠTA JE BILO?”

Uvjerio sam je da je sve u redu. Rekla mi je da je moja mama upravo zvala, ponavljajući: “POMOZITE, DJECA!”

Moja mama je došla, nazvala je nazad i uvjerila je da se ništa nije desilo.

Otišli smo kod bake jer je još uvijek bila uznemirena. Pokazala nam je naš broj na identifikatoru poziva, što je bilo nemoguće.

— Prije nekoliko godina, živio sam u starijoj kući u centru grada s cimerom. Oboje smo svirali gitaru i imali smo lijep kutak u podrumu. Na zidu je bio stari ogledalo koje je bilo postavljeno kada smo se uselili. Jednog dana sam se vratio kući i primijetio da mog cimera nema, iako je trebao biti tu.

Otišao sam u podrum i počeo svirati gitaru. Nešto mi je uhvatilo kut oka u ogledalu. Okrenuo sam se da pogledam i vidio ono što mogu opisati samo kao oblak koji se uzdiže. Pogledao sam na drugu stranu sobe i nisam našao nikakvo objašnjenje za to. Bilo me je toliko strah da sam odmah spustio gitaru, otišao gore i napustio kuću.

Otišao sam u lokalni kafić da se opustim dok ne dođe moj cimer. Čudno, našao sam ga tamo. Izgledao je blijedo i pod stresom. Počeo je pričati o ‘oblaku duha’ kojeg je vidio u ogledalu u podrumu otprilike dva sata ranije.

(Novi.ba)