Moji roditelji imaju petoro djece. Kad je mama zatrudnjela s petim djetetom, imala je 45 godina i jako visok krvni pritisak. A uz to je i radila, pošto smo samo od njene plate živjeli. Trudnoća je bila teška. Mama je svakih mjesec dana išla u bolnicu. Svi smo se maksimalno trudili oko nje. Mama se iznenada porodila carskim rezom. Beba je dugo bila bez zraka. Ali, nekim čudom, preživjela je.

Dobila sam četvrtog brata i nikad nisam bila sretnija u životu. Bio je u inkubatoru 2 mjeseca, trebalo je da dobije na težini da bi izašao, a takođe mu lijevi bubreg nije radio. A onda, sve bebe su se zarazile ešerihijom koli, ali ne i on.

On je tada imao 1.900 grama i da se zarazio, umro bi. Kad je prohodao, shvatili smo da ne može da spušta pete. Ustanovljen mu je blag oblik cerebralne paralize. Proglašen je za invalida. Moja dva starija brata i roditelji radili su danonoćno da bi mu platili skupu operaciju. I uspjeli smo. On sada ima 7 godina i najslađi je na svijetu. On je naše čudo.