Ja sam samohrana majka, sama sa svojim sinom i borim se za nas. Moj suprug nas je napustio davno.
Jedan dan zivot nam se promijenio.

Ja sam radila u salonu za manikir kada se desava da je jedna zena zaboravila svoju torbu. Ja sam odmah sve to ubacila u izgubljene stvari.

Prosle su dvije sedmice i ta zena se jos uvijek nije vratila. Tada me sefica pita: “Da li ti hoces tu torbu?”

Zurno sam je otvorila a unutra nije bilo nista osim jedne poruke na kojoj su bile dvije rijeci koje su me sokirale:

“ZA TEBE”

Nisam to odmah razumjela sam odlucila da ipak sve to ponesem sa sobom.

Kasnije sam otvorila unutrasnji dzep i sokirala sam se kada sam vidjela da je tu 700 eura. To bio najveci blagoslov koji mi je dosao u trenutku kada mi je navjise tada trebalo.

Samo godinu dana poslije saznala sam da ta zena nije bila slucajna klijentkinja koja je tu samo zaboravila torbu. TO je bio njen nacin da me pomogne.

Ta zena je bila prijateljica od moje sefice koja je organizovala sve. Moja sefica je znala da se ja borim da izdrzavam i sebe i sina ali sam preponosna da ista trazim i onda je nasla nacin kako da anonimna da taj novac.