U svijetu u kojem se od žena često očekuje da šute, trpe i udovoljavaju, prava snaga nije u glasu koji viče, nego u glasu koji zna kad i kako progovoriti. Snaga žene ne ogleda se u oštrini njenih riječi, već u čvrstoći njenog stava.

Nije riječ o aroganciji, već o samopoštovanju. Jer žena koja zna koliko vrijedi – ne dopušta da je iko gazi. Takve žene ne traže sukobe, ali ih se ne boje. Ne izazivaju autoritet, ali ga zrače. I najvažnije – one znaju kada izgovoriti rečenicu koja mijenja tok razgovora, odnosa, pa čak i života.

Ove žene nisu nužno rođene snažne. Njihova snaga je izgrađena kroz razočaranja, poniženja, godine tišine i trenutke u kojima su shvatile da je granica između dostojanstva i poniženja ona koju same moraju povući. Naučile su na teži način da svako popuštanje u pogrešnom trenutku samo vodi do još većeg gaženja.

U obitelji, na poslu, u ljubavnim odnosima – često se očekuje da žena „bude dobra“, „ne pravi probleme“ i „razumije druge“. Ali dok ona razumije sve oko sebe, tko razumije nju? Dok se trudi da svi budu zadovoljni, tko brine o njenim osjećajima? Dok šuti da ne bi povrijedila druge, tko pazi da ne povrijede nju?

Žene koje se ne daju gaziti nisu žene koje se stalno brane. One se ne opravdavaju svakome, ne prilagođavaju svakom tuđem raspoloženju, ne žrtvuju svoje granice za mir koji je samo iluzija.

Njihova snaga nije u tome što napadaju, nego u tome što jasno pokazuju: „Do ovdje možeš – dalje ne.“

U svakodnevnom životu, te žene često djeluju tiho, ali iza njihove tišine stoji stav koji se ne može ignorirati. One se ne spuštaju na razinu uvreda, ne gube se u dokazivanju, ali kad ih netko pokuša srozati – one uzvrate najmoćnijim oružjem: riječima koje vraćaju dostojanstvo.

I tu dolazimo do rečenice koju izgovaraju žene koje se ne daju gaziti. Nije to rečenica iz filma, ni citat iz knjige, nego jednostavna, svakodnevna, ali razoružavajuće snažna izjava:

„Znam tko sam – i ne moram ti se dokazivati.“

U toj rečenici nema ni trunke agresije, ali s njom završava svaka igra moći. Kad žena to izgovori, jasno je – ona ne traži odobrenje. Ne moli za prihvaćanje. Ne boji se biti neshvaćena, jer zna tko je i zna koliko vrijedi. Ta rečenica ne traži pljesak, ali ostavlja tišinu. I u toj tišini, svi shvate da više nije moguće gaziti je kao prije.

Takva žena ne ulazi u besmislene rasprave. Ne spušta se da bi dokazala nešto onima koji su već odlučili ne poštovati je. Umjesto toga, ona se jednostavno udalji. Jer zna da je njeno vrijeme vrijedno, a njen mir neprocjenjiv.

„Znam tko sam – i ne moram ti se dokazivati.“ je rečenica koju izgovara žena koja je završila s opravdavanjem. Koja je naučila da ne mora biti svima draga da bi bila vrijedna poštovanja. Koja zna da odbacivanje ne znači manjak vrijednosti, već nesklad između njenog mira i tuđe buke.

Ova rečenica mijenja način na koji ljudi postupaju prema njoj. Kad jednom jasno postavi granicu, svatko tko pokuša ući preko nje – dobit će odgovor. Ne nužno grub, ali nedvosmislen. Ona ne viče, ali govori tako da se pamti. I najvažnije – ona sama vjeruje u ono što izgovara. Jer nije dovoljno izreći te riječi; treba ih osjećati, živjeti, stajati iza njih.

Takve žene ne traže sukob – one ga prekidaju. Ne boje se što će netko misliti o njima – boje se da iznevjere sebe. I zato, kad izgovore tu rečenicu, to nije stav za jedan trenutak. To je životni izbor. To je štit koji su same izgradile, ne da bi povrijedile druge, već da bi sačuvale sebe.

Ako ste i vi žena koja je previše puta bila pregažena, čije su riječi bile prešućene, čije granice su ignorirane – zapamtite ovu rečenicu. I svaki put kad osjetite da vas žele srušiti, podsjetite se:

„Znam tko sam – i ne moram ti se dokazivati.“

To je početak vaše slobode. To je kraj svake igre u kojoj ste vi na gubitku. I to je poruka koju žene koje se ne daju gaziti nose u srcu – i izgovaraju onda kad je najpotrebnije.

odmorimozak.com