Čovjek za kojeg sam se udala je mnogo stariji od mene i prva žena ga je napustila. Iako je bio mnogo stariji iskreno sam ga voljela i bila jako sretna pored njega, možda jer sam odrasla bez oca koji je poginuo kada sam imala dvije godine. Obzirom da je moj muž bio već u godinama odma sam ostala trudna kako bih mu mogla roditi barem jedno dijete, ali samo nakon 5 mjeseci od kako smo se vjenčali, već sam bila u četvrtom mjesecu trudnoće, on se naglo promijenio, počeo je da me vrijeđa,

govori kako sam se udala zbog njegovog novca, da imam druge mlađe koji me zadovoljavaju, koji su mi i napravili dijete. U naletima bijesa znao me je i udariti šakom, pesnicom, kako kada… Mislal sam da će to sve proći, da je u nekoj krizi, ali od kada sam otišla u bolnicu da se porodim i kada sam na svijet donijela njegovo dijete, njega u mom životu nema. Dok sam bila u bolnici, spakovao se i otišao za Ameriku, gdje je nekada i radio.

Od tada je prošlo evo već 5 godina, nikada se nije ni javio, boli me jer sam ga stvarno voljela i što je dijete zaista njegovo, a jadno ni krivo ni dužno nema oca, kao što ga ni ja nisam imala i dobro znam kako je to i svako ko je to doživio i preživio zna koliko je sve teško. Moj sin čak ni u rodnom listu nema navedeno ime oca i kao takvo može imati samo više problema u životu.