“Po rođenju naše kćerkice, muž je insistirao da se zove Katarina.

Pristala sam jer mi se svidjelo ime. Jedne noći kad sam ustala da popijem vode i vidjela sam njega u sobi kako priča našem anđelu dok spava:

“Prelijepa si. Bićeš kao ona, ja ću da te naučim. Kaćo, uvijek ću te voljeti.”

Nisam slušala dalje, ljuta sam ga čekala u sobi i čim je ušao napala ga kako je imao srca da da ime našem djetetu po svojoj neprežaljenoj ljubavi.

Kako je odvratan, da nema prava na to. Tada me je samo pogledao i rekao:

“Ljubavi, to mi je bila starija sestra, koja je umrla kad sam imao 5 godina. ”

Znala sam za nju, ali nikad nije pričao o njoj i nije rekao kako se zvala. Srce mi je puklo tada. Glupa ženska ljubomora!