Ruzmarin je, prije svega, baštenska biljka i ne prija mu život u zatvorenom prostoru. Nebrojeni baštovani su pokušali da ga gaje u sobi, ali kraj je obično tužan – suha, požutjela biljka.

Međutim, ako se potpuno posvetite novoj sadnici ruzmarina, možda ćete baš vi uspeti da je održite u životu, ali je važno da izbegnete četiri stvari koje “ubijaju” ovu korisnu biljku.

Prvi problem se javlja kad unosite ruzmarin iz bašte u sobu. Ne zaboravite da je on uživao na direktnom i jakom sunčevom svetlu između šest i osam sati. Kad ga premjestite u kuću, on postaje gladan sunca – tu obično ima između četiri i šest sati slabog ili indirektnog svetla.

Zato je važno da biljku prvo postepeno pomjerate u bašti – na mjesto sa više sjenke i to nekoliko nedjelja prije nego što budete željeli da ga unesete u kuću. Promijenjeni uslovi će naterati lišće da efikasnije koriste svjetlost i ruzmarin će lakše podnijeti manjak sunca u kući.

Kad ga unesete, stavite ga uz najbolje osvijetljen prozor. Ako tu nema barem šest do osam sati svjetla, morate nabaviti lampu za biljke.

Zalivanje je drugi uobičajen problem – ruzmarin često zalivaju previše, a ponekad i premalo. Važno je da drenaža bude izvanredna, ali nemojte nikad dozvoliti da se zemlja u potpunosti osuši.

Kako ruzmarin ne bi napala buđ, nemojte ga držati u prostorijama sa više vlage, kao što su kuhinja i kupatilo. Idealno bi bilo da obezbijedite što jaču cirkulaciju vazduha, mada nikad nećete postići provetravanje kao u prirodi. Ponekad uključite i ventilator.

Štetočine će teško uništiti biljku ukoliko ona nije već oslabila, ali ako dođe do neke zaraze, upotrebite organske pesticide za sobno bilje. Lijepo gajeni ruzmarin biće vam divan pomoćnik u svemu – njezi lica i kose, uređenju kuće koja će vam divno mirisati, kao i u kuhinji gdje je ova biljka dragocjen začin.

(lepa i srećna)