Nisu sve ptice stvorene za slijetanje.
Neke u zraku izdrže tek nekoliko sekundi, dok druge mogu provesti tjedne bez ijedne pauze na tlu.

Kokoš može letjeti samo nekoliko sekundi. Njezino tijelo nije građeno za dugotrajan let — krila su kratka, let snažan, ali vrlo ograničen.
Vrana je već mnogo izdržljivija. U zraku može provesti oko šest sati, koristeći strujanja zraka i povremeno klizeći kako bi sačuvala energiju.
Golub može izdržati nevjerojatno dugo — čak do 100 sati leta.
To je više od četiri dana gotovo neprekidnog kretanja kroz zrak.

Grabljivice mogu letjeti nekoliko dana, osobito kada koriste uzlazne zračne struje. Umjesto stalnog mahanja krilima, one se podižu i klize, čime troše znatno manje energije.
Albatros je pravi majstor oceanskog leta.
Može provesti oko 20 dana u zraku, prelazeći goleme udaljenosti iznad mora. Njegova duga, uska krila omogućuju mu da satima klizi bez gotovo ikakvog mahanja.
Neke morske ptice mogu ostati u zraku čak do 28 dana.

Tijekom tog vremena hrane se na moru, odmaraju u letu i koriste vjetrove kako bi prešle stotine, pa i tisuće kilometara.
A lastavica?
Ona može provesti mjesece u zraku.
Tijekom dugih migracija hrani se kukcima koje hvata u letu, pije kapljice vode dok leti i odmara se bez potpunog slijetanja. Zrak joj nije samo prostor za kretanje — on postaje cijelo životno okruženje.
Dok je čovjeku let izniman pothvat, nekim je pticama nebo doslovno dom.
Najveća granica nije uvijek udaljenost, nego količina energije koju tijelo može sačuvati
preuzeto sa: Genijalan trik/fb