Nekad sam bio posvuda, a sada nestajem iz tvog svijeta.
Svijet vrapca se mijenja.

Stari krovovi koji su bili naši domovi jednostavno su nestali. Ograde i živice skrivale su naše gnijezda, ali sada ih je sve manje.
Sjećaš se tog vremena, zar ne?
Djetinjstvo je imalo zvuk mojih krila.
Ali sada, nove zgrade prekrivaju horizont i nude malo utočišta.
To nije samo priča o nama, nego i o tebi.

Promjene koje koristiš – u arhitekturi i krajoliku – odražavaju se i u mom svijetu. Naše gnijezda nestaju zajedno s tvojim sjećanjima na bezbrižna jutra.
No, još nismo izgubljeni.
Za svaki vrt i svaki kutak grada koji nam nudi prostor za gnijezdo, postoji nada.
Ti možeš biti taj koji će ponovno otvoriti svoja vrata prirodi.
Svaka mala promjena, svaki zasađeni grm ili postavljeni krov, može ponovno stvoriti mjesto za mene.

Jer naša priča je povezana.
Iako mene možda više ne vidiš često, još uvijek sam tu – skriven, ali nadohvat ruke.
Na kraju, vraćamo se istoj točki.
Ja još uvijek postojim.
Možda me nećeš čuti jednako glasno kao prije, ali ostajem dio tvog svijeta, čekajući da mi opet pružiš mjesto.
Zapamti tu melodiju iz prošlosti. Ona još nije nestala.
I neka to bude kraj koji otvara novi početak.
preuzeto sa: Genijalan trik/fb